Muzej vanvremenskih vrednosti

Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Slika od koje zastaje dah ispred spomenika Milici Rakić i svoj deci, žrtvama NATO agresije

https://instagram.com/angie89bg?utm_medium=copy_link

Slika na Tašmajdanu kraj koje su nastajali prolaznici

Juče je obeležen dan početka agresije NATO alijanse na našu zemlju

Slika deke koji se poklanja pred spomenikom Milice Rakić i svih žrtava jeste poklon svih nas i nosi poruku da ih ni naša deca ne smeju zaboraviti kao ni mi čak ni kada ostarimo kao ovaj gospodin

https://instagram.com/angie89bg?utm_medium=copy_link
Foto: IG @Angie89bg

POD ruševinama od NATO projektila u Surdulici 27. aprila zauvek je zaustavljeno detinjstvo Miljane Milić (15), njenog brata Vladimira (12) i rođaka Miomira Mladenovića (14). Istog dana ubijena je Dragana Dimić (3), devojčica iz Lipljana. A, u Murinu, gde su utočište potražila deca iz Prištine, ubijeni su Julijana Brudar (10), Olivera Maksimović (12) i njihov rođak Miroslav Knežević (13).

Milica Rakić, Olivera Maksimović, Miroslav Knežević, Julijana Brudar, Sanja Milenković, Gordana Ignjatović, Milan Nikolić, Marko Roglić, Dalibor Tasić, Irena Mitić, Marko Simić, Milica Stojanović i Dragana Dimić

SPOMENIK “Nezaboravnik” koji su “Novosti” sa svojim čitaocima podigle u Tašmajdanskom parku, beleg je za svu nastradalu decu tokom 78 dana NATO bombardovanja. Spomenik je, svih proteklih godina, postao zborno mesto tuge. Neki roditelji, koji su u proleće devedeset devete izgubili decu, i danas dolaze da nađu utehu ispred ovog spomenika u kome su, u liku Milice Rakić, imena svih naših Milica. A, stihovi upisani, na srpskom i engleskom, kao poruka i opomena, rekvijem su svim našim Milicama

Ovaj deka nije zaboravio da su i oni bili samo deca i da im je neko uskratio da odrastu, postanu nečije ljubavi, ostanu radost svojih roditelja i dožive sve svoje radosti zato im se poklonio u ime svih nas noseći poruku da ne smemo zaboraviti andjele nad nebom Srbije.

Čiko, ja tebe gledam s neba

I vidim te kao na slici

Čiko, ja sam onaj cvet-beba

Кoji si ubrao u Batajnici.

 

Ja sam bila ona mala

Milica, što je zadremala

U maminom zagrljaju

A probudila se u raju.

 

Sad nisam ona bulka rumena

Već beli anđelak one bulke

Što gleda svoje najdraže s neba

I vidi tebe… i tvoje ruke.

 

Moj tata se sada brije

A moja mama pegla pelene

Ja ih vidim i žao mi je

Što ne vide i oni mene.

 

Eno i moje roze noše

I lutke što se smešila na me

Кad su tvoje zle tice došle

I otele me od moje mame.

 

Tada sam se ovde popela

S nekom dečicom nepoznatom

Ali bih mnogo više volela

Da sam dole, s mamom i tatom.

 

Da ti kažem još samo ovo

Pa idi i zaboravi me

Mama će da me rodi ponovo

I daće mi još lepše ime!

 

– Dobrica Erić u znak sećanja na Milicu Rakić i svu našu decu stradalu u NATO bombardovanju 1999.

 

 

 

Podelite ovaj tekst